srijeda, 03.05.2006.

Na početku ostavljam veliki pozdrav svojim starim blogerima zbog kojih sam odlučila otvoriti ovaj novi blog.Toliko su mi se zavukli u srce i to sam otkrila tek u ovih nekoliko dana nepisanja.Nedostajalo mi je to...Pozdravljam i one koji će tek postati moji vjerni blogeri...
Otkrit ću vam i razlog zbog kojeg odlučih napustiti onaj blog.Naime,za moj blog je saznao jedan dečko koji je već neko vrijeme "pati" za mnom (ne znam kako bih se drukčije izrazila)...jednom prilikom smo bili zajedno (kroz ono vrijeme dok Marko i ja nismo bili zajedno) i to je bilo to...E sad...kako sam ja na svom blogu često pisala o Marku,ovom to vjerojatno nije odgovaralo pa je odlučio na svom blogu popljuvati mene i neke moje postupke,rekavši svakakve nelijepe i neistinite stvari o meni...To me užasno pogodilo....I tako sam odlučila otići,no kažem...nedostajalo mi je sve ovo...nedostajalo mi je mjesto gdje ću se moći "ispuhati" i podijeliti s vama svoje najdublje tajne...Sada mi je lakše jer ćete ovo čitati vi,koji me znate samo ovako...virtualno,a ne oni koji me zbilja poznaju-nije mi ni cilj da me oni čitaju!
U zadnje vrijeme puno se toga dogodilo...Imam toliku potrebu da negdje "izbacim" sve to iz sebe jer imam osjećaj da ću puknuti...možda će neki krivo protumačiti ono što ću vam u daljnjem tekstu napisati,ali mislim da ne bi trebali...
Ne znam ni kako bih započela...
Puno sam vam pričala o svojim usponima i padovima s Markom,pa se dogodi nešto lijepo,pa se dogodi nešto loše...izmjenjuju se faze sreće s fazama depresije...
Trenutno se nalazim negdje između...I jako sam tužna...
U nedjelju će biti godina dana kako je to s nama i službeno počelo...razmišljam kako je sve to u početku bilo lijepo,nevino,na neki način dječje...no,kako je vrijeme odmicalo,vidiš kako se stvari zakompliciraju i nije sve tako lijepo kako se čini!
Svavakvi mi se filmovi vrte po glavi i razmišljam kako bi stvari izgledale da nije bilo onog glupog prekida...
Prošlu subotu (ne sad ovu,nego onu prije) imali smo jedan jako,jako ozbiljan razgovor...no,da bi shvatili bit svega toga i težinu nekih riječi,moram vam ispričati puno toga (nadam se da mi nećete zamjeriti na mojo iskrenosti i otvorenosti)...
Marko i ja pomirili smo se prije 3 mjeseca...u ta tri mjeseca sam svoje živce i strpljenje toliko istrenirala da nakon svega mislim kako ne postoji stvar koja bi me tako lako mogla izbaciti iz takta...jednostavno se navikneš na sve...
e sad...jako rijetko smo se viđali...tj.viđali smo se svaki dan na faxu,ali pretpostavljate i sami kako je to,čisto službeno,pozdrav,zagrljaj,i to je to!Čuli bismo se u prosjeku svaki drugi dan,nekad malo češće,nekad malo rjeđe...dakle,za susrete bi nam preostali vikendi...
Prije točno 2 tjedna konačno se i meni i njemu sve super poklopilo-ja sam navečer ostala u Os,on drugi dan nije imao predavanja pa je,umjesto da ode kući,također ostao u Os tako da smo se našli.
Otišla sam kod njega i prespavala...No,to nije bilo samo to...Te noći sam izgubila nevinost...E sad...kako to biva prvi put,svi to znate...ali činjenica da sam to napravila s dečkom kojeg volim i koji mene voli i koji me čekao godinu dana,da sam to napravila u idealnim uvjetima (soba,krevet,glazba,...) cijelu stvar za mene čini posebnom!!Mislim da mi nikada neće biti žao što sam čekala do 21.godine...
On i ja oduvijek smo bez ikakvih rezervi pričali o sexu...Odmah na početku sam mu rekla neke stvari tako da zna kako da se nosi s time..sjećam se dana kad sam mu rekla da sam nevina...da je bio neki (kakvi su mnogi dečki),otpilio bi me i našao neku koja će mu dati nakon 2-3 susreta...on je nakon toga bio još bolji i još pažljiviji prema meni...držao me kao kap vode na dlanu..nikad nije požurivao,nikad nije inzistirao...rekao mi je samo da želi da meni bude lijepo...Sve u svemu,i bilo mi je lijepo...Cijelu noć smo proveli zajedno,ja sam ujutro otišla do svog stana i onda na fax...
Čuli smo se taj dan i sve je bilo ok...
Petak se nismo čuli,u subotu smo se našli u gradu...
Ja sam bila malo ljuta,iako ni ja sama nisam znala pravi razlog za to...Sjedili smo pred Paradiseom,on je cijelo vrijeme pokušavao započeti konverzaciju,ali ja zbilja ne znam koji mi je vrag bio...I onda je počelo...rekla sam kako mi neke stvari smetaju,i precizirala sam to...i tamo-vamo,nesvjesno smo se otvorili jedno drugome...ove njegove riječi jednostavno moram citirati:
"M,.vjerojatno nisi ni svjesna koliko te volim,i nemaš pojma koliko me boli to što vidim koliko patiš zbog mene,a ja ti ne pružam ono što ti zaslužuješ!Ne znam ni mogu li ti to pružiti..znaš i sama kakav sam ja...znaš da sam bećar i da smo ti i ja u braku i da imamo djecu,meni kad bi puklo da odem sa svojim dečkima,otišao bih i napio bih se s njima...ali nikad te ne bih prevario,nikad jer te volim...i želim da budeš sretna,ali vidim da ti sa mnom nisi sretna,i mislim da te nisam vrijedan jer si predobra i jer zaslužuješ nekoga tko će se prema tebi odnositi onako kako zaslužuješ...Nikad mi nisi prigovarala ni zbog čega,uvijek si šutke trpila sve ono što sam radio...Ne mogu vjerovati da danas još postoje osobe kao što si ti...i samo da znaš da te cijenim kao svoje roditelje i svoju seku...skočio bih u vatru za tebe...jer si predivna osoba...6 mjeseci nismo bili zajedno,nisam bio ni sa jednom curom...jer nisam htio i jer sam znao kako bi ti bilo kad bi saznala za to...ispričao sam mami za tebe i za mene u srijedu...nemaš pojma koliko mi je bilo lijepo,ali ujutro kad si otišla bilo mi je krivo...zbog toga što mislim da nisam bio vrijedan toga da to napraviš sa mnom..."
Ne sjećam se dobro što mi je još rekao,ali ja sam na svaku njegovu izjavu odvraćala skoro pa istom mjerom...toliko toga smo si rekli...Otišli smo u park i nastavili pričati...taj dio razgovora je tekao nekako kroz šalu,ali ilo je očito da ni njemu ni meni nije bilo do šale!U jednom trenu mi je rekao:"Hajde mi,molim te,reci...Zbog čega si takva prema meni i zbog čega ti je toliko stalo do mene?"...dugo sam oklijevala...na kraju sam jedva procijedila "ZATO ŠTO NITKO NIKADA NIJE BIO TAKAV PREMA MENI...TAKO DOBAR!!" Tu sam se rasplakala...rekao mi je:"Nemoj plakati,M.,molim te,nemoj plakati!!"
I on se rasplakao...zagrlili smo se i šutjeli...bilo mi je grozno...rekoa je da ne žali da ikada više pustim suzu zbog njega i da ne želi da budem nesretna te da će se učiniti da se promijeni...još smo neko vrijeme proveli zajedno,ljubeći se...zatim me otpratio do Paradisea i otišao kući...
Ne mogu vam opisati koliko sam bila nesretna...gotovo cijeli prošli tjedan sam provela plačući...viđali smo se skoro svaki dan,čuli smo se...HTJELA BIH BITI SRETNA!!Svaki dan se molim...mislim da smo i ja i on zaslužili još jednu priliku...jer mi je zbilja jako stalo do njega i samo ja u njemu vidim ono što nitko drugi ne vidi...vidim čovjeka koji je jako nesiguran,koji sebe jako malo cijeni,koji je jako pametan,aali unatoč tome,dopušta da svi pljuju po njemu blate ga na neki način...Samo ja znam zašto mi je drag...i volim ga!
Sad sam vam se malo izjadala...zbilja mi je teško i sve ovo sam ispričala jedino svojoj mami jer ona najbolje razumije kako mi je...
Eto...toliko od mene za sada...
pussseko svima ;-)

Sluša se:Oliver Dragojević - Nedostaješ mi ti

- 08:09 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  svibanj, 2006  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

"...ja još kradem dane Bogu,ja još umijem,ja još mogu da sama sebi stvorim neki mir...još sam sretna što postojim,pišem pjesme,zvijezde brojim,još sam onaj isti vjetropir..."

Nešto malo o meni...

...neki me znaju otprije,neki će me tek upoznati...nadam se da ću ostaviti traga u vašim pametnim glavicama...